Čitanje tehničkog lista: što V- i W-klase zapravo govore
Preskoči kroz ovaj članak
Na tehničkom listu fasadne boje piše „V1, W3 prema DIN EN 1062-1″. To zvuči kao položeni ispit. No nije riječ o ispitu — riječ je o klasifikaciji, i to takvoj čiji je smjer brojanja kod dviju vrijednosti suprotan. Tko to ne zna, čita tehnički list naopako.
Norma za razvrstavanje ne postavlja zahtjev
DIN EN 1062-1 (izdanje 2004-08) je norma za razvrstavanje. Ona opisuje raster u koji se premazi za vanjske zidove mogu svrstati: sjaj, debljina suhog sloja, veličina zrna, gustoća difuzijske struje vodene pare, propusnost vode, premošćivanje pukotina, propusnost CO₂.
No nigdje ne navodi koja je klasa potrebna za određeni zid. Oznaka „W3″ stoga ne znači „prikladno”, nego samo „izmjereno i razvrstano”.
Ono što se stvarno zahtijeva, stoji u drugoj normi: DIN 4108-3, aktualno izdanje 2024-03. Tek ona povezuje opterećenje zgrade s brojčanom vrijednošću koja se mora poštovati.
Dvije klase, dva smjera
Gustoća difuzijske struje vodene pare V opisuje koliko dobro vlaga izlazi kroz premaz prema van:
| Klasa | Propusnost | Gustoća difuzijske struje | odgovara sd |
|---|---|---|---|
| V1 | visoka | > 150 g/(m²·d) | < 0,14 m |
| V2 | srednja | ≤ 150, > 15 g/(m²·d) | ≥ 0,14, < 1,40 m |
| V3 | niska | ≤ 15 g/(m²·d) | ≥ 1,40 m |
Propusnost vode W opisuje koliko tekuće vode prodire pri udarnoj kiši:
| Klasa | Propusnost | Koeficijent upijanja vode |
|---|---|---|
| W1 | visoka | > 0,5 kg/(m²·h0,5) |
| W2 | srednja | ≤ 0,5, > 0,1 kg/(m²·h0,5) |
| W3 | niska | ≤ 0,1 kg/(m²·h0,5) |
Oba klasna broja opisuju isto: visinu propusnosti. Samo što je velika propusnost vodene pare poželjna, a velika propusnost vode nije. Iz toga proizlazi zamka:
- V1 je najbolja difuzijska klasa — zid se dobro suši.
- W1 je najlošija klasa zaštite od kiše — zid upija.
„V1, W1″ dakle nije dvostruka najbolja ocjena, nego premaz koji dobro propušta vlagu — u oba smjera.
Što zahtijeva DIN 4108-3
Norma svaku zgradu svrstava u jednu od tri skupine opterećenja udarnom kišom, u osnovi prema godišnjoj količini oborina: skupina I ispod 600 mm, skupina II od 600 do 800 mm, skupina III iznad 800 mm. Pregledna karta s podacima Njemačke meteorološke službe daje polaznu vrijednost.
Dva pravila uz to redovito se previđaju, iako nadjačavaju kartu:
- Geometrija zgrade podiže skupinu. Visoke zgrade i zgrade na izloženoj lokaciji pomiču se za jednu stupanj naviše, neovisno o regionalnoj klimi.
- U slučaju sumnje vrijedi viša skupina. Norma to izričito navodi: ako skupina iz karte nije jasna, treba pretpostaviti višu vrijednost.
Za skupine II i III norma zahtijeva vodoodbojnu vanjsku žbuku. A „vodoodbojno” je precizno definirano — s tri vrijednosti istovremeno:
| Parametar | Granična vrijednost |
|---|---|
| Koeficijent upijanja vode w | ≤ 0,5 kg/(m²·h0,5) |
| Difuzijski ekvivalentna debljina zračnog sloja sd | ≤ 2,0 m |
| Umnožak w · sd | ≤ 0,2 kg/(m·h0,5) |
Tri vrijednosti su povezane — i to mijenja sve
Ove granične vrijednosti poznate su pod nazivom Künzelovi kriteriji; potječu iz istraživanja iz 1968. na Fraunhoferovom institutu za građevinsku fiziku u Holzkirchenu. Naziv opisuje samo podrijetlo: to nisu kriteriji uz normu, oni doslovno stoje u njoj. Formulacije poput „ne ispunjava doduše normu, ali ispunjava Künzelove kriterije” besmislene su.
Odlučujući je treći kriterij. Umnožak sprječava da se obje pojedinačne granične vrijednosti iskoriste istovremeno:
- Tko potpuno iskoristi w = 0,5, smije imati najviše sd = 0,4 m — ne 2,0 m.
- Tko iskoristi sd = 2,0 m, smije imati najviše w = 0,1 — ne 0,5.
Otuda prividna proturječnost u literaturi, gdje se ponekad čita „sd ≤ 2 m”, a ponekad „sd ≤ 0,4 m”. Oboje je točno; riječ je o dvije točke iste krivulje.
Iza toga stoji logika građevinske fizike koju vrijedi razumjeti: premaz s većim upijanjem vode nije automatski loš — sve dok upijena voda nakon kiše brzo može ponovno izaći. Ocjenjuje se bilanca upijanja i otpuštanja, ne samo upijanje.
Četiri stvari koje tehnički list ne kaže
Ispitne metode nisu iste. DIN 4108-3 zahtijeva w prema DIN EN ISO 15148 i sd prema DIN EN ISO 12572. Tehnički listovi premaza tipično navode w prema DIN EN 1062-3 i sd prema DIN EN ISO 7783. Metode se razlikuju po ispitnom uzorku, podlozi i trajanju ispitivanja. U praksi se vrijednosti izjednačavaju — normativno strogo to nije.
Vrijednost sd ovisi o debljini sloja. Skalira proporcionalno: dvostruka debljina suhog sloja, dvostruka vrijednost sd. Vrijednost na tehničkom listu vrijedi za tamo navedenu ispitnu debljinu sloja. Tko nanese deblji sloj ili treći sloj, napušta ispitano stanje — a na staroj fasadi postojeći premazi se u svakom slučaju dodaju.
Postoje dvije formule izračuna. DIN EN ISO 7783 sadrži dva načina izračuna vrijednosti sd iz istog mjerenja. Izvještaj o ispitivanju Instituta für Lackprüfung Andreas Keiner za isti proizvod dokumentira 0,227 m prema jednoj i 0,421 m prema drugoj formuli — faktor 1,9. Kod proizvoda blizu granice V1/V2 od 0,14 m izbor formule može odlučiti o klasi.
Kriteriji vrijede za sustav, ne za boju. Norma govori o „žbukama i premazima” kao sloju za zaštitu od kiše. Mjerodavno je ono što je stvarno na zidu: žbuka plus premaz plus stari premazi. Premaz koji izolirano postiže w ≤ 0,5 sam po sebi malo govori o ukupnom sustavu.
Oprez kod dviju uvriježenih oznaka
„Difuzijski otvoreno” nije normirani pojam. Ne postoji tehnička definicija. Neki dobavljači nazivaju sd < 1 m difuzijski otvorenim, drugi sd < 2 m. Pouzdana je samo V-klasa ili brojčana vrijednost sd uz navedenu ispitnu debljinu sloja. Isto vrijedi za „prozračno” (atmungsaktiv).
Vrlo male vrijednosti sd su šum. Vrijednosti u rasponu od 0,01 m nalaze se u okviru mjerne pogreške. Tko nadmoć obrazlaže vrijednošću sd = 0,01 umjesto 0,02 m, argumentira unutar granica mjerne nesigurnosti.
I upozorenje o izvoru: slobodno dostupna reprodukcija DIN 4108-3 na umwelt-online.de za umnožak w · sd navodi vrijednost „< 2,0″ umjesto ispravne ≤ 0,2 — očito greškom iz susjednog stupca. Pogreška iznosi faktor 10 i čini svaku na njoj utemeljenu procjenu bezvrijednom. Ta se stranica često povezuje na forumima.
Izvori
Tablice klasa za V i W preuzete su iz izvještaja o ispitivanju Instituta für Lackprüfung Andreas Keiner GmbH, koji ih doslovno navodi kao osnovu za razvrstavanje. Podaci o skupinama opterećenja i o tablici 6 potječu iz cjelovitog teksta DIN 4108-3:2018-10. Aktualno izdanje je 2024-03; objavljene napomene o izmjenama odnose se na metodu bilance razdoblja i novi odjeljak o temeljnim pločama, ne na poglavlje o udarnoj kiši. Izmjena tablice 6 stoga je malo vjerojatna, ali nije provjerena na izvornom tekstu izdanja 2024-03.
Ovdje nisu obrađene klase za sjaj i propusnost CO₂: za obje se brojčane granice nisu mogle potvrditi iz pouzdanog izvora. Bolje praznina nego uvjerljiv broj.